beats by dre cheap

Razocarenje.

Previše se nakupilo razočarenja u ovom mome malenom zivotu. Previse puta krenem pa stanem. Počnem pa prekinem. Dodjem i odem. Je li problem sto uvijek prvi korak napravi moje srce pa tek onda noge? Sto se prvo dam cijela pa tek onda vidim gdje sam? Sto prvo ljubim pa tek posle pitam kuc-kuc, ima li koga? Predvečerje je. Sivo, hladno, novembarsko. Bas kako priliči jeseni. Hladan vjetar mrsi mi kosu i time zaklanja vid dok u visokim štiklama brzo obilazim butike. Nalazim parfem, Chanel, tačno znam koji mi treba, smijem se. U drugoj prodavnici nalazim rublje... crno, saten u kombinaciji s čipkom, s crvenim obrubom, carapama i podvezicama. Ni previse ni premalo. Taman. Smijem se. U trećoj kupujem vino, i omiljenu čokoladu. Trebat ce nam. Smijem se. S punim vrećicama zurim kod frizerke, vec kasnim. Desnom potpeticom uletim u lokvu vode i noga mi je polumokra. Pa dobro, dešava se. Smijem se i zurim dalje. Frizerka je ucinila cudo, crna kosa je sada sjajna i podatna. Konačno dolazim u stan, mrak se spustio nad naš mali grad a nebo je potpuno čudno, prijeteći crveno. Skidam u hodu sve sa sebe, palim cigaretu, uključujem muziku i ulazim u kadu. Masiram glatke noge, sklisko medjunozje i nabubrele bradavice. Zadovoljna sam svojom kožom, njezna je, bas kakva i treba da bude za veceras. Ustajem i sipam čašu vina, gola stajem pred ogledalo. Gledam se i uzivam. Sve je kako i treba da bude, zategnuto i vitko. Oblačim rublje, čarape, podvezice. Kap Chanela ispod koljena, da. Oblačim haljinu, svilena je,crna i tanka za novembar ali savršeno mi stoji. Tanak sloj sminke, par poteza maskarom, i crveni ruž. Na punim usnama crveni ruž tek dobija pravi smisao. Uskačem u visoke štikle i nanosim par kapi Chanela. Ponovo se gledam...o, da, prava haljina, rublje i parfem i pravo značenje zenstvenosti i seksipila upravo gledam u ogledalu. Oblačim kaput, uzimam vrećicu s vinom i cokoladom i krecem. Uzivam u pogledima koji me prate na ulici punoj ljudi, zavidne zenske i gutajuće muske poglede sve sa smješkom ignorišem. Stižem na njegovu adresu, srce mi lupa čas u peti, čas u glavi... prijeti da će provaliti van tijela. Smijem se i gledam nebo. Volim ljubav i volim njega. Volim ga. Zvonim... otvara mi nasmijan... divan je, ako ste nekada gledali u zelene oči pod nebom prošaranim crvenilom, znat cete o kakvoj ljepoti se radi. Ne mogu uporediti te oči ni sa čim, osim sa tim da mi oduzmu glas iz grla i zeludac stisnu u ping pong lopticu. "Nestvarno si lijepa" čujem ga... i cujem sebe kako govorim hvala, skidajuci kaput. Gleda me, osmatra, kao jastreb sto osmatra plijen koji ce smazati u slast. Onda čujem:"Znaš draga, prijatelji su me zvali na neki koncert veceras i moram otici, ali mi svakako do tada imamo jedan satic samo za nas." Svo moje raspoloženje se ugasilo tom rečenicom. Nisam se više smijala. A nisam bila bila ni pozvana na koncert s Njegovim prijateljima. Smiješno? Nisam se više smijala ali pretpostavljam da jeste smiješno. Zavrtila sam film unazad par sati i počela se smijati, grleno i slatko. Smijao se i on, neznajuci da se smije mome razočarenju i bolu. Evo mene tu, sredjena, namirisana i prelijepa, a on ide na koncert. Smijala sam se dok mi suze nisu naisle na nasminkane oči. Zapalila sam cigaru, dok sam negdje u daljini cula njegove besmislene riječi, opravdanja i komplimente. Odbijali su se od mene kao led o brod iako sam gledala ravno u te zelene, divne oči. Zagrlio me, poljubio. Uzvratila sam poljubac. Usne su mi bile hladne, a njegove vrele i požudne. Prelijepa si, mumljao je kroz poljupce. Da, jesam, previše lijepa za tebe... gade. Otišla sam, i tu noc sama u stanu popila vino i pojela čokoladu. I popila još jednu flasu. Gledala u sivo nebo, sa čudnom crvenom nijansom u svome novom rublju, novoj frizuri i svilenoj haljini. Telefon je zvonio poed mene, njegovo ime je plesalo na displeju, milionima kilometara daleko od moga uma. Blizu srca, da, ali daleko od uma. Srce se pita i to da, ali ovaj put um odlučuje. Toliko puta druga, posle mame, brata, prijatelja, karijere. Uvijek prelijepa i uvijek divna ali uvijek predzadnja. Ili zadnja. Zar je previše traziti da budem prva, zadnja, jedina? Nisam plakala, nikada ne plačem, nekad mi se čini da i ne znam kako se to radi. Niti sam mu se vratila, ikada više... vraćao se on meni i molio. Mnogi su se vraćali. Samo, kod vracanja uvijek ima jedan problem. Bude kasno. Nema reklamacije. Šalter se zatvara u 6. I ja sam zatvorila srce. Svoje prelijepo srce. Neka bude samo...samo, ali očuvano i čitavo. Pa kad jednog dana dodje onaj kojem cu biti prva, zadnja i jedina, da imam sta da mu ponudim. Ako do tada nanovo ne zaboravim značenje zlokobne riječi koja počinje sa R...Razočarenje.

Prodao si moje snove, zelio si neke nove ..
http://prodaosimojesnove.blogger.ba
27/11/2012 22:08