Prodao si moje snove, zelio si neke nove ..

..



29.11.2012.

:/

Poslije tebe, svaki mi je bio mnogo bolji a ni jedan ti nije bio ravan ..



29.11.2012.

*-. JEDINA KOJU JE IKADA VOLIO .-*

Priznajem, lijepo je biti tako opisana od nekog nepoznatog, i to nakon toliko vremena. Nakon toliko vremena se zapitas da li je sve bila samo navika. I onda nesto tako dodje do tebe i shvatis da uprkos svim zidovima i ogradama koje si dizala ostao je jedan most, most koji jos uvijek jedino njega ponekada propusta do tvog srca. Bili smo stvarni, mili. I imali smo se onako kako smo samo mi znali da se imamo. Ali predali smo se. Pa sam ja sve nade i zelje ostavila za sobom. Naucila sam da zajedno ne mozemo, kakvi god nam bili ovi dani u kojima smo daleki. I ne brini, mrgude moj... Vec sutra cu opet u kutije staviti ovu nostalgiju i osjecaje. Vec sutra se ja vracam svom prkosu i ponosu. A ti, ti budi dobro, samo mi budi dobro.



27.11.2012.

Razocarenje.

Previše se nakupilo razočarenja u ovom mome malenom zivotu. Previse puta krenem pa stanem. Počnem pa prekinem. Dodjem i odem. Je li problem sto uvijek prvi korak napravi moje srce pa tek onda noge? Sto se prvo dam cijela pa tek onda vidim gdje sam? Sto prvo ljubim pa tek posle pitam kuc-kuc, ima li koga? Predvečerje je. Sivo, hladno, novembarsko. Bas kako priliči jeseni. Hladan vjetar mrsi mi kosu i time zaklanja vid dok u visokim štiklama brzo obilazim butike. Nalazim parfem, Chanel, tačno znam koji mi treba, smijem se. U drugoj prodavnici nalazim rublje... crno, saten u kombinaciji s čipkom, s crvenim obrubom, carapama i podvezicama. Ni previse ni premalo. Taman. Smijem se. U trećoj kupujem vino, i omiljenu čokoladu. Trebat ce nam. Smijem se. S punim vrećicama zurim kod frizerke, vec kasnim. Desnom potpeticom uletim u lokvu vode i noga mi je polumokra. Pa dobro, dešava se. Smijem se i zurim dalje. Frizerka je ucinila cudo, crna kosa je sada sjajna i podatna. Konačno dolazim u stan, mrak se spustio nad naš mali grad a nebo je potpuno čudno, prijeteći crveno. Skidam u hodu sve sa sebe, palim cigaretu, uključujem muziku i ulazim u kadu. Masiram glatke noge, sklisko medjunozje i nabubrele bradavice. Zadovoljna sam svojom kožom, njezna je, bas kakva i treba da bude za veceras. Ustajem i sipam čašu vina, gola stajem pred ogledalo. Gledam se i uzivam. Sve je kako i treba da bude, zategnuto i vitko. Oblačim rublje, čarape, podvezice. Kap Chanela ispod koljena, da. Oblačim haljinu, svilena je,crna i tanka za novembar ali savršeno mi stoji. Tanak sloj sminke, par poteza maskarom, i crveni ruž. Na punim usnama crveni ruž tek dobija pravi smisao. Uskačem u visoke štikle i nanosim par kapi Chanela. Ponovo se gledam...o, da, prava haljina, rublje i parfem i pravo značenje zenstvenosti i seksipila upravo gledam u ogledalu. Oblačim kaput, uzimam vrećicu s vinom i cokoladom i krecem. Uzivam u pogledima koji me prate na ulici punoj ljudi, zavidne zenske i gutajuće muske poglede sve sa smješkom ignorišem. Stižem na njegovu adresu, srce mi lupa čas u peti, čas u glavi... prijeti da će provaliti van tijela. Smijem se i gledam nebo. Volim ljubav i volim njega. Volim ga. Zvonim... otvara mi nasmijan... divan je, ako ste nekada gledali u zelene oči pod nebom prošaranim crvenilom, znat cete o kakvoj ljepoti se radi. Ne mogu uporediti te oči ni sa čim, osim sa tim da mi oduzmu glas iz grla i zeludac stisnu u ping pong lopticu. "Nestvarno si lijepa" čujem ga... i cujem sebe kako govorim hvala, skidajuci kaput. Gleda me, osmatra, kao jastreb sto osmatra plijen koji ce smazati u slast. Onda čujem:"Znaš draga, prijatelji su me zvali na neki koncert veceras i moram otici, ali mi svakako do tada imamo jedan satic samo za nas." Svo moje raspoloženje se ugasilo tom rečenicom. Nisam se više smijala. A nisam bila bila ni pozvana na koncert s Njegovim prijateljima. Smiješno? Nisam se više smijala ali pretpostavljam da jeste smiješno. Zavrtila sam film unazad par sati i počela se smijati, grleno i slatko. Smijao se i on, neznajuci da se smije mome razočarenju i bolu. Evo mene tu, sredjena, namirisana i prelijepa, a on ide na koncert. Smijala sam se dok mi suze nisu naisle na nasminkane oči. Zapalila sam cigaru, dok sam negdje u daljini cula njegove besmislene riječi, opravdanja i komplimente. Odbijali su se od mene kao led o brod iako sam gledala ravno u te zelene, divne oči. Zagrlio me, poljubio. Uzvratila sam poljubac. Usne su mi bile hladne, a njegove vrele i požudne. Prelijepa si, mumljao je kroz poljupce. Da, jesam, previše lijepa za tebe... gade. Otišla sam, i tu noc sama u stanu popila vino i pojela čokoladu. I popila još jednu flasu. Gledala u sivo nebo, sa čudnom crvenom nijansom u svome novom rublju, novoj frizuri i svilenoj haljini. Telefon je zvonio poed mene, njegovo ime je plesalo na displeju, milionima kilometara daleko od moga uma. Blizu srca, da, ali daleko od uma. Srce se pita i to da, ali ovaj put um odlučuje. Toliko puta druga, posle mame, brata, prijatelja, karijere. Uvijek prelijepa i uvijek divna ali uvijek predzadnja. Ili zadnja. Zar je previše traziti da budem prva, zadnja, jedina? Nisam plakala, nikada ne plačem, nekad mi se čini da i ne znam kako se to radi. Niti sam mu se vratila, ikada više... vraćao se on meni i molio. Mnogi su se vraćali. Samo, kod vracanja uvijek ima jedan problem. Bude kasno. Nema reklamacije. Šalter se zatvara u 6. I ja sam zatvorila srce. Svoje prelijepo srce. Neka bude samo...samo, ali očuvano i čitavo. Pa kad jednog dana dodje onaj kojem cu biti prva, zadnja i jedina, da imam sta da mu ponudim. Ako do tada nanovo ne zaboravim značenje zlokobne riječi koja počinje sa R...Razočarenje.



25.11.2012.

da me neko pita..

Kao ludak brojim dane otkad ti kraj mene nisi, svako jutro kada svane, pomislim kraj mene ti si. Jutra kao preslikana, uvijek iste rijeci kazem: 'Od danas si drugi covjek' - znam da samog sebe lazem. I da me neko pita za zivot moj, ja bih ga vrlo rado poklonio njoj, u ovoj novoj zori ja trazim spas, ne vrijedi, kad me svaka sjeca na nas.. Ja odavno nista nemam, nisam ono sto sam bio, imam ovaj bjedan zivot, njega bih ti poklonio. Na vratima tuga stoji trazi put do duse moje, sirom otvaram joj vrata kad mi nema ruke tvoje..

23.11.2012.

al' nema nas.

Nema nas mili. Ne znam ni da li nas je ikada i bilo. Ma sve i da jeste, odavno smo izgubljeni; kasno nam je sada da se trazimo.. Prekasno.. Samo srce, iz neke navike, jos ponekad malo jace zalupka, a oci se zacakle. Samo jos ponekad uhvatis me na prepad.



23.11.2012.

Da li covjek na kraju sve, bas sve preboli?

Da li covjek na kraju sve, bas sve preboli? Nakon pola godine naucila sam se nositi s bolom. Otupio je. I stvorio prazninu tvog oblika. Boje tvojih ociju. Ali, ne. Ne prebolis, ne naviknes se. Jos se uhvatim kako te pogledom trazim po prostoriji. Jos se uhvatim kako se pitam gdje si. Pa se gorko nasmijem i kazem sebi da si dobro. Da me cuvas i cekas. Ostajes tu, sa mnom. Nosim te u svakom dahu. Za svako dobro jutro i svaku laku noc.

23.11.2012.

true.

Ne gledaj me tako... Pusti nas oboje da zaboravimo... Da hiljadu puta pokušamo, hiljadu i jedan put nam ne bi išlo.



23.11.2012.

prezivio bih i bez ponosa, al' bez tebe necu nikada ..

osim tebe nikog nisam volio ..

18.11.2012.

Voljela sam te . .

"Iako je prošlo dosta vremena od onog što smo bili i od onog što smo mogli biti, i dalje zadrhtim kad čujem tvoju najdražu pjesmu, kad ti neko spomene ime. Isti stari osjećaj, kao da nikada nije ni prestalo. Čudno je to, neko ti napravi toliko loših stvari, a ti pamtiš samo one dobre, i znaš da ne bi trebalo ni da ga se sjetiš, a opet, sjetiš ga se svaki dan. I uvijek isto pitanje mi prolazi glavom, je li moralo ovako? Ali jest, znam da jest, iako bih najviše na svijetu voljela da si pored mene ti, i da se i dalje skupa smijemo istim stvarima, da se dopisujemo o glupostima, da kreneš za mnom kad se naljutim, da me neočekivano poljubiš… Ali toga nema više, nema više onog starog tebe. Samo uspomene na nas i na ono što smo bili i što više nikada nećemo biti. Znam da to nikada nećeš saznati, niti sam kada kome rekla, ali znaj, voljela sam te, i… Voljela sam te."



12.11.2012.

_

Još uvijek loše lažem da mi nije stalo, a stalo mi je više nego ikada.

09.11.2012.

. . . .

Preturam po džepovima sve one slatke trenutke doživljene do sada. Još uvijek ih je gomila u tvom vlasništvu. Šetaju misli svuda po malo i dalje često došetaju do tebe, makar na kratko. Fale mi ti naši dani kada je sve bilo jednostavno, kada mi je za osmijeh bio potreban samo tvoj osmijeh. Svaki novi dan života komplikuje misli u ovoj ludoj glavi. Što više razmišljam i razlažem osjećanja, to mi manje osjećanja ostaje. I kad utonem u novi zagrljaj, fali mi onaj osjećaj sigurnosti koji je ostao u tvom zagrljaju. Fali mi onaj osjećaj da imam te i imaš me. Ti me bar poznaješ. Znaš da nikad nisam znala igrati sa rezervom. Znaš da nikad nisam umjela nositi masku. Ne plivam u ovim rijekama današnjice. I kada se umorim najrađe bih opet utonula u onu našu bajku. Nekad su misli tako lako se preslikavale sa tuđim mislima. Ponekad kao da igram "školice", skakućem sa broja na broj, trudeći se da ne zakačim liniju. Znaš, ne igraju mi isti leptirići u stomaku u ovom zagrljaju. Bojim se da one leptiriće niko više neće znati pokrenuti i mirim se sa tim. Prepustim se vjetru, jednom ću znati da ne mislim na tebe. Jednom ću znati sa drugim trajati. Jednom su mi rekli da osobe poput mene nikad ne nađu mir i da cijeli život jure neku svoju iluziju. Da li si iluzija?! Kada se tiho poklope kazaljke u mom srcu - ti si još uvijek moja prva misao. Više ne znam da li su ti naši trenuci bili tako veliki ili ih moja glava veliča, i ovo vrijeme između nas. U poslednje vrijeme u ćutanju nalazim mir. Znam da ne možeš da me zamisliš da ćutim, ali eto i ljudi se izgleda mijenjaju. Ćutim, sanjarim, ne ništa veliko, ne nikog posebno, čak ni tebe. Jednostavno uživam u zvukovima dana, u mirisu vjetra, u svojim mislima. Sve jače mi se javlja želja za odlaskom nekud daleko. Znam i gdje i ako odem, idem sama. Jednom zauvijek da pokidam lance prošlosti, ponesem samo najljepše uspomene i počnem iz početka svoju bajku. Sakrit ću sve svoje strahove na starom mjestu u zemlji koja više ne postoji. Ne vrijedi nositi krila kao ukras. Ne vredi letjeti uz vjetar. Znaj da se i pad broji kao let. Poslušaj iskusnog letača ili iskusnog "padača". Ne odustajem. Ako negdje postoji zemlja Nedođija, naći ću je. Ne smijem dozvoliti da mi krune srce oni koji ga nikad nisu umjeli udomiti. Sad dubok uzdah i neka mi patuljci pokažu put. Jednom ću osvanuti u drugačijem zagljaju i neću pomisliti na tebe i leptiri će ponovo igrati. Jednom...



08.11.2012.

... ... ...

I nikada ne pitam za nju, nikoga. Jer se bojim da će mi netko reći da je sretna. Onda ću se morati lažno nasmijati i reći da mi je drago. A nije mi drago, ne nije. Znam da sam sebičan, ali ne želim da je sretna bez mene. Želim ja biti taj koji će izmamiti njen osmijeh, koji će je čuvati i učiniti je sretnom.






KALENDAR

<< 11/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


LOGO BLOGA

Prodao si moje snove, zelio si neke nove ..


MOJI PRIJATELJI

KRIMINAL U VLASTI
Voli me i ne voli me.
Simple things
Gracias a la Vida
Don't be like the rest of them, darling
Osećanja. O. Sećanja.
Doskočice - Quips
Malo me ljubila. Malo ubila.
INSPIRED BY INSPIRATION
Moja dobra vest, jedanaest. ♥
in case u didn't know...
A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..
so Jane tell me, how it should be?
jedno smo drugo prodali!
Moj si svemir, dišem kroz tvoje dodire.
Osećaji...
Bit će svega čega nema, nemoj ono što se mora..
Nikad ne reci dvaput
Al' postane krotka kad drmne je vodka
Emotivna cicija.
Dok dani umorno se nižu...
tu gde noći si mi krala
District for the Movies
mama
Iskreno Vaša
Tragovi proslosti!
.. potraga za pravim ..
Volim te. Ne možeš mi to oduzeti.
Trag u beskraju
Benava.
Forever young
Citati.
Faint.
Dernière danse
‎Od sto drugih njega sam htjela sklopiti...
S tobom lako branim naš tron.
Budi tu kad padne sneg.
Prohujalo s vihorom
... SMIJEHOM KROZ ŽIVOT ! :) ...
Zar je bitan naziv?
Portsmouth FC Balkan
Teško se budim, a još teže prestajem da sanjam.
- You want me ? Come, find me.
objasni me meni.
Još na klupi iza zgrade urezana su imena
Ljubav je samo riječ i ništa više
And may the odds be ever in your favor!
Postoje neki drugi svjetovi..
više se nikom ne nadam, jer znam da nisi ti.
Vicoteka
više...


. . .













..



Bilo vas je

25785